"Krajino, ko te nije upoznao ne zna da oči nisu vidjele magičnu ljepotu, duša nije osjetila neki poseban rahatluk, a srce nije ispunilo krajiškom energijom i ljubavlju." Čudna li je to ljubav što se u meni krije. Ona me povezuje s posebnim insanima, ona čuva moje uspomene, ona mudro pamti sve, ali ona pruža ruku svima koji prijateljski zbore. Uvijek će moje srce u Krajinu da vuče čudna energije, jer to jednostavna teče venema. A ko nije bio u Krajini, neka pruži korake, jer svaki pedalj vrijedi da bi oko vidjelo šta sve ona krije.
Slike su uspomene koje čuvamo negdje na dohvat ruke kako bi ih mogli dohvatiti kad to poželimo, ali imaju te uspomene koje čuvamo u srcu i one nas prate i dođu pozvane, ali i nepozvane. To se zove muzej, a duša je oda tog muzeja.