Dženita B.A.

  Možda ti pitanje iz naslova čudno zvuči i sam se pitaš kako je to moguće, ako nastaviš da čitaš ovaj tekst shvatit ceš na šta sam mislila. Ako se pitate kako Vaše dijete padne pod utjecaj društva, kako prihvati sve ono o čemu ste Vi godinama govorili da nije dobro za njegovo zdravlje, kako ne zna reći NE svim neprilikama, možda da se pokušate sjetiti kakvi su Vaši postupci bili prilikom odgajanja. Da li ste tražili način da Vaše dijete nešto lijepo uradi ili prihvati ili ste govorili da ćete biti tužni, nesretni, nezadovoljni ako to ne uradi (npr. Ostavi mobitel, ne igra igrice, da jede i sl.). Da li bili inovativni i kreativni  po pitanju toga ili ste rekli da ga više ne volite, ne želite? Možda sad mislite ma bio/bila je tad dijete, a djeca ne znaju ništa. Iako Vi najvjerovatnije niste bili ozbiljni dok ste izgovarali sve te riječi, već ste samo željeli da Vaše dijete pojede zdrav obrok, ne bude ovisno o mobitelu i sl., ipak ste učinili veliku grešku u postupku i ono itekako zna sv

Vjeruješ li u sebe? Vjeruješ li da možeš uspjeti ostvariti svoje ciljeve? Pitam te ovo, jer čovjek češće vjeruje u druge, nego u sebe. Vjeruje da drugi mogu ostvariti svoje snove, a on svoje ne može. Tako nađe hiljadu razloga zašto drugi uspiju, a on za sebe nađe hiljadu i jedan zašto ne može uspjeti. Ali istina je jedna da i drugi pri ostvarivanju svojih ciljeva imaju iskušenja, padove, ali ne odustaju, već vjeruju u sebe i svoj uspjeh. Ako se nađeš u situaciji da ne znaš kako ćeš ostvariti neki svoj san, ti prvo počni da vjeruješ u sebe i  da možeš to ostvariti. Za svaki cilj potrebna je volja, hrabrost, želja, ljubav, vjera i ustrajnost. Ništa ne dolazi preko noći. Dešavat će se da želiš odustati, ali ti se vrati na početak i sjeti se zašto si počeo, koji je tvoj cilj i  šta ćeš dobiti kad ga ostvariš jednog dana. Jeste teško, ali ko je rekao da je život lahk, on sam od sebe ima svoje izazove i iskušenja, a ti pokušavaš i trudiš se da uspiješ izaći iz toga kao iskreni pobjednik. I

"Krajino, ko te nije upoznao ne zna da oči nisu vidjele magičnu ljepotu, duša nije osjetila neki poseban rahatluk, a srce nije ispunilo krajiškom energijom i ljubavlju." Čudna li je to ljubav što se u meni krije. Ona me povezuje s posebnim insanima, ona čuva moje uspomene, ona mudro pamti sve, ali ona pruža ruku svima koji prijateljski zbore. Uvijek će moje srce u Krajinu da vuče čudna energije,  jer to jednostavna teče venema. A ko nije bio u Krajini, neka pruži korake, jer svaki pedalj vrijedi da bi oko vidjelo šta sve ona krije.

Kad dođe kraj, teško je biti iskren prema sebi i reći: "Borba tek počinje i ovo je početak." Kad dođe kraj, dođe i hiljadu pitanja "Zašto?", iako znaš da na neka pitanja ne možeš dobiti odgovor određeni period s vremena na vrijeme postavljaš sebi takva pitanja i tvoje misli lutaju. Kad dođe kraj pitaš sebe "A jesam li još šta mogla uraditi da ne dođe do ovoga?", postavljaš takva pitanja sama sebi, iako znaš da se druga strana davno predala i odabrala kraj, a da nije bila iskrena prema tebi. Kad dođe kraj, zamišljaš kako bi bilo da se dešavalo sve drugačije.  Teško je prihvatiti kraj koji dođe nakon mnogo zajedničkih godina. Teško je priznati sebi da je vrijeme za novi početak, koji je sad bolan, ali negdje u sebi vjeruješ da ćeš biti zahvalna što se sve to desilo i što ćeš upoznati novu sebe.  Početak nakon kraja nije uopšte jednostavan, on je počeo, ali i dalje postoji misao u tebi o težini, o patnji koju su doživjela, o izdaji, o svemu onome če

Kakav je osjećaj kad ti interes određuje šta ćeš raditi od svog života? Kakav je osjećaj kad ljude etiketiraš kao sredstva koja ti služe da dođe do određenog cilja? Interes je zavladao svijetom. "Voliš li ju?" - "Lijepa je ona, dobra je djevojka, ali iskreno ima novac." "Gledaj za koga se udaješ? Bitno je da si osigurana, da ne brineš." "Za koga se udaješ?" - "Ma imati on firmu, dobro auto, a i nije loš." Nažalost, ali dešavaju se i ovakve stvari.  Čuli ste: "Prijatelj iz koristi." "Zoveš ga samo kad trebaš novac." "Moram biti dobar s njim može mi valjati u životu, za posao ili nešto."  To su teške etikete. Obilježja.  Koliko duše imaš kad možeš tako to da radiš? Ili bolje pitanje: "Kakva ti je duša? Šta si uradio/la sa onim iskrenim djetetom u sebi? Osjetiš li bol? Ili ti je svejedno? Da li bi tebe boljelo da znaš da se neko sa tobom druži zbog položaja ili spoznaja

Kako započeti opet kad sve stane? Kako učiniti opet korak početka, kako naučiti opet trčati? Kako ustati kad si pao i ostao u tom stanju godinama? Godine koje si prestao brojati, jer si mislio da nikad neće ustati, ustvari nakon niza od nekoliko zamagljenih godina odlučio si da neće ni misliti o ustajanju, da neće ni misliti na bolje, niti na ponovni uspjeh. Bilo se lakše pomiriti situacijom koja je teška, nego odlučiti naučiti ponovo hodati po trnju koje je možda sad više bodljikavo nego prije. Pojavi se tad strah od pomisli da se mijenjaš, da se trgneš iz tog mjesta, straha od možda nekog goreg stanja od trenutnog. Ah, posmisliš- "Bolje mi je ovako, nego da sutra kažem - jučer mi je bilo bolje nego danas." Znači ti se već nadaš gorem stanju od trenutnog, ti ni ne pomišljaš da može biti bolje,  da se može ustati, naučiti ponovo učiniti onaj prvi korak, skočiti opet od sreće i uspjehe nizati. Ti si već odlučio da će ti biti gore nego sad što jeste. Dobro onda leži tu na