Dženita B.A.

Kako započeti opet kad sve stane? Kako učiniti opet korak početka, kako naučiti opet trčati? Kako ustati kad si pao i ostao u tom stanju godinama? Godine koje si prestao brojati, jer si mislio da nikad neće ustati, ustvari nakon niza od nekoliko zamagljenih godina odlučio si da neće ni misliti o ustajanju, da neće ni misliti na bolje, niti na ponovni uspjeh. Bilo se lakše pomiriti situacijom koja je teška, nego odlučiti naučiti ponovo hodati po trnju koje je možda sad više bodljikavo nego prije. Pojavi se tad strah od pomisli da se mijenjaš, da se trgneš iz tog mjesta, straha od možda nekog goreg stanja od trenutnog. Ah, posmisliš- "Bolje mi je ovako, nego da sutra kažem - jučer mi je bilo bolje nego danas." Znači ti se već nadaš gorem stanju od trenutnog, ti ni ne pomišljaš da može biti bolje,  da se može ustati, naučiti ponovo učiniti onaj prvi korak, skočiti opet od sreće i uspjehe nizati. Ti si već odlučio da će ti biti gore nego sad što jeste. Dobro onda leži tu na

Jedna stvar je teška, ali ozbiljno potrebna čovjeku kako bi se iskreno radovao svakoj pravoj sreći, kako svojoj, tako i tuđoj, a to je da dok odrasta i odlazi u svijet koji je okrutnije i teži od držanja za ruke roditelja dok uči hodati ili učenja da jede kašikom, a ne prstima, čovjek treba da ostavi u sebi dijete sa svim naučenim radnjama odraslog čovjeka. Kako vrijeme prolazi to je sve teže održati i sačuvati u sebi, a još teže njegovati među hrpom ljudi koji će te nazvati luđakom, jer se raduješ dugi poslije kiše, nečijem dobro napisanom tekstu, skakanju u lokvice poslije pljuska, jutarnjim zrakama sunca, putanji mjeseca ili bilo čemu što će izmamiti osmijeh na licu. Poput djeteta bez predrasuda širiš svakoj novoj prilici ruke i odustaješ samo od onog što će činiti zlo tebi ili drugima. Zaista, vrijedi biti dijete u tijelu čovjeka, samo ne zaboravi to da pokazuješ kroz svoja djela i riječi, čini dobro i voli poput onog malog dječaka ili male curice koja se radovala što će opet sv

Nemoj da kriješ ono što te opisuje. U ovom vrtlogu materijalizma nemoj da ti je bezveze reći kako tebe opisuje vanilija, karamela ili možda jagoda, ili pak da biraš oazu mira i planine, a ne zgrade, nemoj da to kriješ samo zato što je svijet zaluđen velikim gradovima. Ti biraj ono što tebe ispunjava, ali pazi da ne činiš štetu ni sebi ni drugima, naime čovjek je tek sretan kad iskreno postupa, jer ne treba nam lažni osmijeh sa popularnim izborima. Nemoj da tebe moda ističe i priča o tebi, već ti izaberi sebe i ti biraj svoj stil. Nemoj da kriješ da te opisuje neka knjiga ili citat, nemoj bježati od toga da imaš osobinu dobrog prijatelja ili srdačnog sagovornika, stani čvrsto uz karakteristike koje tebe čine, a samo se trudi biti dobar. Iako je sad popularno "udarati glavom o zid" samo da bi se izborio za nešto svoje bez obzira bilo to dobro ili zlo, ti nemoj da kriješ u sebi ako umiješ odustati od nečeg što će nauditi drugima ili tebi, nemoj da kriješ ako znaš prihvati

Sva sreća još si živ, još imaš prava da dišeš i da voliš. Nije ti zabranjeno da dijeliš, da pomažeš, da se boriš, niti da hraniš svoje tijelom i dušu dobrotom na najbolji mogući način. Nemoj dozvoliti da se svega toga sjetiš onog trenutka kad počneš udisati zadnje dijeliće zraka. Spriječi sebe u lošem i okeni se sa hrpom iskustva koje si doživi ka ljepoti i ka uživanju u svim blagodatima kojima si darovan, ali znaj ništa nisi dobio bez razloga, a nit ćeš izgubiti tek tako. Sve što si doživi i na svojoj koži osjeti, kroz tvoje vene prošlo, na tvojoj duši veliki trag ostavilo nemoj pustiti da prođe bez pouke, neka svaki tvoj dan bude tvoja nova lekcija. Ti dok čitaš ovo znaj da imaš sreće, jer si živ i imaš pravo da djeluješ onako kako želiš, ali misli malo i na ono što dolazi poslije tvojih postupaka. Nije sve tako jednostavno, i dobro da nije, ne ide to „Uradiš, ne ostaviš trag i zaboravljeno.“. Nema toga i to ne vrijedi za ovog života. Uzdisaj ostavi trag, trag koji donosi nešto sa

Kako se osjećaš kad radiš nešto, a znaš da ti ne prija? Čovječe, kakve emocije vladaju po tvom tijelu, osjećaš li se ugodno u svom tijelu, jer činiš nešto što će drugima da prija? Ili se pak osjećaš neugodno u sopstvenoj nutrini? Znam da treba mnogo habrosti da kažeš NE onom što će u tebi proizvoditi nesanicu, tužno nasmijano lice, odglumljenu sreću ili razigranu djevojčicu/razigranog dječaka. Znam da nam treba mnogo truda i vremana da većini kažemo da smo posebni i da nema naše kopije ili pak da ljudi postanu svjesni da ne moramo imati isti pogled  na svijet. Ali trebamo znati i da postaje te drugačije osobe koje nam daju snagu da pokažemo ono što osjećamo, koje će nam reći da ne smijemo kriti svoj talent ili da svijetom koračamo koracima koji će ostavljati naš potpis, a ne već utabana stopala. Ti ljudi su rijetki, ali ti ljudi su bogatstvo i njih treba staviti na pozornicu života kako bi davali veliku podršku akterima sudbine da budu jedinstveni, a ne svi isti. Jesi li ti upoznao tu