Možda ti pitanje iz naslova čudno zvuči i sam se pitaš kako je to moguće, ako nastaviš da čitaš ovaj tekst shvatit ceš na šta sam mislila. Ako se pitate kako Vaše dijete padne pod utjecaj društva, kako prihvati sve ono o čemu ste Vi godinama govorili da nije dobro za njegovo zdravlje, kako ne zna reći NE svim neprilikama, možda da se pokušate sjetiti kakvi su Vaši postupci bili prilikom odgajanja. Da li ste tražili način da Vaše dijete nešto lijepo uradi ili prihvati ili ste govorili da ćete biti tužni, nesretni, nezadovoljni ako to ne uradi (npr. Ostavi mobitel, ne igra igrice, da jede i sl.). Da li bili inovativni i kreativni po pitanju toga ili ste rekli da ga više ne volite, ne želite? Možda sad mislite ma bio/bila je tad dijete, a djeca ne znaju ništa. Iako Vi najvjerovatnije niste bili ozbiljni dok ste izgovarali sve te riječi, već ste samo željeli da Vaše dijete pojede zdrav obrok, ne bude ovisno o mobitelu i sl., ipak ste učinili veliku grešku u postupku i ono itekako zna sve, jer djeca su poput spužve (sve upijaju).
A sad se vratimo na pitanje “Zašto moje dijete ne zna reći ne?” Možda zato što je naučilo zadovoljavati svačije potrebe još dok je bio period ranog odrastanja. Možda zato što je naučilo da radi sve kako drugi kažu da roditelji, nana, dedo i ostali ne bili tužni. I kad izraste u odgovornu osobu ono nema dovoljno samopouzdanja i hrabrosti da na neke stvari jasno i glasno odgovori sa NE. U tom period da bi zadobio/la nečije povjerenje, prijateljstvo, pažnju radi stvari za koje zna da su zabranje, ali jednostvano iz straha od gubitka pristaje. Ukoliko sad ste u procesu ranog odgoja budite kreativniji i inovatvniji, razmislite prije nego neke “ucjene” kažete, jer djeca sve znaju i pamte. Umjesto “Ako me ne poljubiš, ja ću biti nesretna”, slobodno budite otvoreni i dajte svom djetetu izbor “Da li me želiš poljubiti?” Naravno, postoje i drugi razlozi o utjecaju lošeg društva, ali ovo je jedan i ako možemo spriječiti zašto ne bismo to uradili. Učimo djecu da izraze svoje mišljenje, a pri tome da poštuju tuđe. I da izražavanje mišljanja nema nikakve veze sa “udaranjem glavom kroz zid”, vrištanjem, “ucjenjivanjem” roditelja i sl. Kako naučiti ih da izraze svoje mišljenje, o tome ćemo drugi put!
Primjedbe
Objavi komentar