Preskoči na glavni sadržaj

"Ja to mogu!"- nije smiješno



Kako započeti opet kad sve stane?
Kako učiniti opet korak početka, kako naučiti opet trčati?
Kako ustati kad si pao i ostao u tom stanju godinama?
Godine koje si prestao brojati, jer si mislio da nikad neće ustati, ustvari nakon niza od nekoliko zamagljenih godina odlučio si da neće ni misliti o ustajanju, da neće ni misliti na bolje, niti na ponovni uspjeh. Bilo se lakše pomiriti situacijom koja je teška, nego odlučiti naučiti ponovo hodati po trnju koje je možda sad više bodljikavo nego prije. Pojavi se tad strah od pomisli da se mijenjaš, da se trgneš iz tog mjesta, straha od možda nekog goreg stanja od trenutnog. Ah, posmisliš- "Bolje mi je ovako, nego da sutra kažem - jučer mi je bilo bolje nego danas." Znači ti se već nadaš gorem stanju od trenutnog, ti ni ne pomišljaš da može biti bolje,  da se može ustati, naučiti ponovo učiniti onaj prvi korak, skočiti opet od sreće i uspjehe nizati. Ti si već odlučio da će ti biti gore nego sad što jeste. Dobro onda leži tu na dnu ukopan u depresiji, suzama, misli samo o lošem, jer ti drugačije ne želiš? Umiješ, ali ne želiš. Ti misliš da ne može biti bolje? Da ne možeš se probuditi iz tog mraka, da ne može i tvoj dan dobiti sunce, da ne može noć biti vedrija? Može, ako ti sam odlučiš. Može ako odlučiš sam sebi privući dobre vibracije. Reći sebi da umiješ, da možeš, da ćeš uspjeti. Da možeš sve ispočetka. Da možeš sa dna na vrh. Nije smiješno sam sebi reći: "Ja to mogu." To nije smiješ, jer ti to ozbiljno možeš, ko će te uvjeriti ako ti sam sebe nećeš? Ko će te podići ako ti sam neće ustati? Ko će te naučiti ponovo hodati ako ti odlučiš samo sjediti? Niko osim tebe ne može umjesto tebe donijeti promjene. Godine se mogu nizati u dobru, a mogu u lošem stanju, mogu se nizati da je samo mrak, a mogu se nizati da se noć i dan smjenjuju. Ti odlučuješ, hoćeš li u svoje tijelo, u svoju dušu privlačiti dobre vibracije, ili ćeš ostati u mjestu, tačnije na dnu, jer misliš da može biti samo gore, a ne bolje.
Zapamti uvijek biraj borbu, a ne kraj, jer dok dišeš kraj ne može biti, ali možeš sebe uvjeriti da je bio.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Kako da uspiješ?

Vjeruješ li u sebe? Vjeruješ li da možeš uspjeti ostvariti svoje ciljeve? Pitam te ovo, jer čovjek češće vjeruje u druge, nego u sebe. Vjeruje da drugi mogu ostvariti svoje snove, a on svoje ne može. Tako nađe hiljadu razloga zašto drugi uspiju, a on za sebe nađe hiljadu i jedan zašto ne može uspjeti. Ali istina je jedna da i drugi pri ostvarivanju svojih ciljeva imaju iskušenja, padove, ali ne odustaju, već vjeruju u sebe i svoj uspjeh. Ako se nađeš u situaciji da ne znaš kako ćeš ostvariti neki svoj san, ti prvo počni da vjeruješ u sebe i  da možeš to ostvariti. Za svaki cilj potrebna je volja, hrabrost, želja, ljubav, vjera i ustrajnost. Ništa ne dolazi preko noći. Dešavat će se da želiš odustati, ali ti se vrati na početak i sjeti se zašto si počeo, koji je tvoj cilj i  šta ćeš dobiti kad ga ostvariš jednog dana. Jeste teško, ali ko je rekao da je život lahk, on sam od sebe ima svoje izazove i iskušenja, a ti pokušavaš i trudiš se da uspiješ izaći iz toga kao iskreni pobjednik. I
Objavi komentar
Pročitajte više

UCJENJUJETE LI SVOJE DIJETE?

  Možda ti pitanje iz naslova čudno zvuči i sam se pitaš kako je to moguće, ako nastaviš da čitaš ovaj tekst shvatit ceš na šta sam mislila. Ako se pitate kako Vaše dijete padne pod utjecaj društva, kako prihvati sve ono o čemu ste Vi godinama govorili da nije dobro za njegovo zdravlje, kako ne zna reći NE svim neprilikama, možda da se pokušate sjetiti kakvi su Vaši postupci bili prilikom odgajanja. Da li ste tražili način da Vaše dijete nešto lijepo uradi ili prihvati ili ste govorili da ćete biti tužni, nesretni, nezadovoljni ako to ne uradi (npr. Ostavi mobitel, ne igra igrice, da jede i sl.). Da li bili inovativni i kreativni  po pitanju toga ili ste rekli da ga više ne volite, ne želite? Možda sad mislite ma bio/bila je tad dijete, a djeca ne znaju ništa. Iako Vi najvjerovatnije niste bili ozbiljni dok ste izgovarali sve te riječi, već ste samo željeli da Vaše dijete pojede zdrav obrok, ne bude ovisno o mobitelu i sl., ipak ste učinili veliku grešku u postupku i ono itekako zna sv
Objavi komentar
Pročitajte više

Sad je naš kraj, vrijeme je za moj početak.

Kad dođe kraj, teško je biti iskren prema sebi i reći: "Borba tek počinje i ovo je početak." Kad dođe kraj, dođe i hiljadu pitanja "Zašto?", iako znaš da na neka pitanja ne možeš dobiti odgovor određeni period s vremena na vrijeme postavljaš sebi takva pitanja i tvoje misli lutaju. Kad dođe kraj pitaš sebe "A jesam li još šta mogla uraditi da ne dođe do ovoga?", postavljaš takva pitanja sama sebi, iako znaš da se druga strana davno predala i odabrala kraj, a da nije bila iskrena prema tebi. Kad dođe kraj, zamišljaš kako bi bilo da se dešavalo sve drugačije.  Teško je prihvatiti kraj koji dođe nakon mnogo zajedničkih godina. Teško je priznati sebi da je vrijeme za novi početak, koji je sad bolan, ali negdje u sebi vjeruješ da ćeš biti zahvalna što se sve to desilo i što ćeš upoznati novu sebe.  Početak nakon kraja nije uopšte jednostavan, on je počeo, ali i dalje postoji misao u tebi o težini, o patnji koju su doživjela, o izdaji, o svemu onome če
Objavi komentar
Pročitajte više